Knjiga pjesama Saše Čokljat "Magično
kazalište",
jamačno nije mjesto pretjerana samopropitivanja,
jezične pretrage ili upitanosti nad tekstom.
Lirski subjekt ovdje samozadovoljno zatiče postojeće
standarde i slobodno se, samosvjesno hrve s
vlastitim problemima.
Naime, njemu su dostatne vlastite brige, poteškoće,
nelagode i zebnje - riječ, stih, pjesma, poezija i
svi njoj pridodani općepoznati atributi - jesu samo
transfer emocionalnoga stanja.
Pjesništvo je, u toj "slici svijeta", samo jedan od
mogućih načina za preslikavanje samoće, ljubavi,
nesreće, tuge, čežnje, sreće, žudnje...
Dakle, narativno, izravno, slobodno, pjevanje o
prirodi i svijetu, muškarcu i ljubavi, na starinsku
uz psovku, smije biti i krik...
Pjesnik, koji sigurno nije samozatajan, naći će u
sebi i odgovarajućeg čitatelja.
Miroslav Mićanović