|
SACHA COKLJAT ONLINE |
| Welcome | Novosti - News | Magicno kazaliste | Hanna Dawidowich | Serenissima | Neobjavljeni stihovi | Galerija - Photos | Knjiga gostiju - Guests |
|
Pošast
Ne želim vjerovati da to nije samo san,
priča o gnušanju iz još jedne noćne more,
gdje sam te vidio u procesu nestajanja,
metastaziranja,
odvratnu.
Pretvorila si se u sveticu
i ušla u moj san,
vodeći me prema božanstvenim krajolicima,
euforično mi govoreći o putovanjima,
o mojoj ljepoti, o svojoj sreći.
Dopustio sam ti svoj nevini osmijeh
i prihvatio igru,
želeći tvoju smrt,
a prije smrti tvoje tijelo.
I gledajući bezbroj slika,
prizora straha, upozorenja,
izlazio sam iz sna, a ti iz mene.
Pošla si sa mnom i bio je suton
u kojem si izgledala
kao da želiš samo najbolje,
iskrena, čedna, moja.
Ali nisam te prepoznao.
Vratio ti se odnekud onaj smijeh
i pogled kojeg sam se plašio.
Vratila si se.
A taj se dan u zraku
osjećao smrad paljevine,
kao kad na horizontu
u paklenoj vrućini gori guma
i vidio se titraj,
kao kad iznenada gubiš vid
i gomile zelenih skakavaca
sa crnim očima,
svuda oko nas.
Brzi, napeti otkucaji bila
u tišini punoj iščekivanja,
poljubac zelenog skakavca
i prasak.
Otvorim oči i poželim da te nema.
Strah me je tvojih usana i tvoga daha,
s gađenjem te gledam dok me ljubiš.
A ti se naslađuješ jer znaš
da želim pobjeći od tebe.
I tako bi mi se perverzno dala,
pa da te sa sebe nikad ne mogu sprati.
Tvoje lice svetice
sa znakom pentagrama.
O, smijem se blještavoj oštrici,
koja me moli da je uprljam tvojom krvlju.
A tebi oči zaiskre pune iščekivanja.
Između nas,
strah od prisutnosti.
Sveti dom pod okriljem pošasti.
U kojem je raspadanje
tako masno i ljepljivo,
da je i prljava psovka ugodna bitka.
Bila si lijepa
i bio je proljetni sunčan dan.
Odlazio sam zauvijek.
Konačno.
U mislima žene je živio lik dječaka,
koji se uselio u njen san.
Ostajala je bez lica,
zauvijek.
S mržnjom je proklinjala leđa
što su iščezavala iz jednog sna.
Ne želim vjerovati.
A ipak se događalo.
|
|
|
|
|
