Zatočenik

Usne ti izgledaju rabljeno,

al' imaš plahe, nemirne oči

i straha zato nema za nas,

ljubav je moćna, zasjenjuje sve.

Srce mi premre kada mi priđeš

i utrne tijelo, ja izgubim se,

izgarajuć srećom što znam da ljubiš,

ja dobitnik, a ti pobjeđuješ me.

I bit ću pokoran i dostojan bit ću,

sve stege života bijednog ću preć,

ako me ljubiš još više ću ljubit,

o, anđele, oprosti drsku mi riječ.

Ti, što srce probadaš moje,

kopljem od zlata i uzimaš krv,

ako me ljubiš bludno i nježno,

nijedna rijeka ovoga svijeta,

od krvi te življe ne može teć.

Pobijedi me ludošću smjelom,

poput olujnog mora bijesno

i snagom tihe strune božanske,

po žicama tijela žednog mi diraj.

Ako me ljubiš radosno,

do zadnjeg praska moga života,

radost ću ti dati

i usta tvoja, od zrelog grožđa slađa,

žedno ću cjelivati,

samo ako me ljubiš.

I nema nikakvih rijeka nit mora,

ugasiti vatru u tijelu što mogu,

utopiti krepost il' zamjenu dat

jer ti pobuđuješ nemir u meni,

začetnik ti si,