Na putu ka jugu
Po cijelom kraju kiša
i noć puna neugodnih mirisa,
a glava u bolovima se gubi,
koje ublažiti moram
dok idem ka jutru što me čeka.
Rijeka grijeha buja
puna svakojakog otpada
i neizrecive misli za blatom
uprljane poglede ljudi.
Dok me ništa ne privlači
i želja dok me tjera,
odnekud nezaboravne melodije
i život od uspomena,
tako da se ipak događa.
Sve sam to ja,
zapravo ništa,
dok ispraćam noćni vlak
na putu ka jugu.