Kaktus
U mirnoj noći cvjeta i sanja
najljepše snove i drage mu stvari
Blagošću svojom bodljika mlada
ko iskovan mač tada se kali
Ura na svijetu najbolja, nijema
za prolaznost nezna,
ko besmrtni vrač
I s proljeća ona je ista ko sada
u jeseni vlažnoj, kad kišom se hladi
Malo mu treba, skroman je kažu
naviko on je na praznu čašu
Oblijetala njega pčela je mlada
al zalud joj njeno pčelinje krilo
meda u njemu nije joj bilo
Miris divljine njega je vuk'o
i pustinjski pijesak
sa vode malo
Tužan i hladan
on govori uvijek
da mu je tamo srdašce stalo
Čeka ga dom, prerija pusta
tamo će kaktus okrijepiti usta