Čekanje
Kad se na zemlju spusti neočekivana
sićušna, mala misao u prozirnom i bistra kao
suza anđela
I suza ta kada srca naša ispuni mirom
Neće u tom času ni tvoja, ni moja misao
ni bola, ni očaja, ni truda biti vrijedne
Blagoslovljeni,
sve želje ćemo i stvari u taj tren zaboraviti i
u misao svijetlu samo, u suzu ćemo željeti
Pred očima blizu i nikad blistavija
bježat će nam
ta sićušna misao što na suzu sliči
Pa ćemo bdjeti i čekati i poput
djece čudu se nadati
A kad pomislimo da poći će,
pustit ćemo našu, slanu i tešku
kap iz oka
nakon tolikih godina.