Make your own free website on Tripod.com

SACHA COKLJAT ONLINE

Welcome | Novosti - News | Magicno kazaliste | Hanna Dawidowich | Serenissima | Neobjavljeni stihovi | Galerija - Photos | Knjiga gostiju - Guests

ship21.jpg

S mirisom broda
 
 
I već bi osjećale taj miris broda,
prije no što bi i ugledao mire grada.
Poput vjernih pasa,
osjetile bi miris voljenih bića,
miris dugo očekivanog doma.
A oni bi se vraćali s večera kasna,
u tople, bijele kamene kuće
i pogaču vruću primali poput hostije
iz žilavih ruku krepke starice.
 
Tu ko da je pjevalo stotine koledara,
o muškima na pučini
i ženama u surovim vinogradima;
pjesme ispred niskih konoba
i one s broda,
u rijetkim večerima povratka.
 
Tu bi se rijetke događale
noći ljubavi, vatre i strasti,
iz kojih bi se rađao još jedan sin,
stvoren da plovi i da ga se čeka.
 
Vraćali su se s bezbroj dojmova,
s milijun priča za svoje nejake sinove,
za konavoske svoje visoke kćeri;
priča o dalekim, no ne i ljepšim zemljama,
o puno dubljim morima
i na brodu beskonačnim urama,
kada se stope u jedno
vrijeme i pučina.
 
Neponovljiv bi to bio užitak,
držati ih u naručju nakon toliko vremena,
njihove sinove, njihove mornare,
i samu vatru ljubiti u vjernim ženama,
radi svega što nisu
i što će proći,
ko u snovima.
 
Sjedili bi dokasna u noć,
na verandama
i prebirali po sjećanjima,
spomenuli se dobroga vina,
provajući malo toploga mošta
iz kojeg bi zvao glas
da se mora dalje,
ura je.
 
I uzmicali bi brodovi ka pučini,
pa bi se plavim činilo poput rađanja dana,
daleko, dugo vremena ispred.
 
A one bi godinama znale čekati,
vjerne, onako krhke i skromne,
onako ponosne;
sa djecom do pasa i djecom daleko,
dok bi suze curile u dugim, besanim noćima,
te molitve nad svetim, zgužvanim pismima.
 
I ljudske oči nikad ne vidješe
obrise ljepših i življih sela.
Obnoć, mirisniju nikad čempresatu,
duše ne osjetiše.
I na trenutke skamenjene ženske prilike,
u crnom, duž mora.
 
Živjelo se tu iz dana u dan isto.
Skromno, žuljevito i tiho,
s veselom tugom u očima i nadom u ruci.
Živjelo se za pokoje pismo s mirisom broda,
za kratki susret i pokušaje ljubavi.
Njihove živote su živjele,
molile i šutjele,
samo za njih,
žene mornara.
 

 
© Saša Čokljat
Sva prava kopiranja i distribucije iz knjige Magično kazalište, romana Hanna Dawidowich, te ostala prava kopiranja sa ove stranice, zadržava autor.