|
SACHA COKLJAT ONLINE |
| Welcome | Novosti - News | Magicno kazaliste | Hanna Dawidowich | Serenissima | Neobjavljeni stihovi | Galerija - Photos | Knjiga gostiju - Guests |
|
Iscjeljenje
Ružan sam i prljav
poput pognuta gubavca
kad rukom ujutro zastre lice,
bježeći od rađanja sunca
i osakaćen
kao poraženi vojnik bez nogu,
napušten sam.
Jer ti nisi u stanju
podijeliti sa mnom zlo
i nezamislivo ti je dočekati dobro.
Izazivam odvratnost u tebi
i gađenje.
Smetam ti.
Jer tvoja ljubav nikada
neće govoriti o sebi,
ljubavi moja.
O, bolestan, star, bolestan sam,
dok osluškujem zvuke nijemog plača
i dok te tjeram iz sebe u suzi svakoj,
prisjećajući se tvoga glasa i onoga smijeha,
produžujući agoniju svoje boli,
ovako zarobljen.
Bistri, daleki zdenac postoji
i makar na koljenima krvavim ću ga naći,
pa sprati plašt ogavnosti
i očaja sa sebe
i krenuti ka jugu, prema moru,
bez pomisli na tebe.
Na ono što obožavam,
razvratno i čedno,
što mi se uvuče pod kožu
i rugajući se,
ode.
|
|
|
|
|
