Make your own free website on Tripod.com

SACHA COKLJAT ONLINE

Welcome | Novosti - News | Magicno kazaliste | Hanna Dawidowich | Serenissima | Neobjavljeni stihovi | Galerija - Photos | Knjiga gostiju - Guests
Vrana na kamenu
 
 
Dani prolaze nijemo i sporo,
kiša se naslućuje.
Ptica na kamen stala,
kao ukopana,
trese se.
Idemo prema još jednom
istom mjestu.
Sunca nema,
dok prolazimo.
Ptica se trese.
Gledam je, stvorenje malo,
kad bi se okupala,
ruho kad bi novo odjenula,
bi li skakutala tad, pjevala?
Gledam crnu, malu pticu,
u kojoj nema straha.
Strah je zaboravljen
jer ljude ne vidi,
tiho što prolaze.
Djelić sekunde pokloni tek
i to je dosta
jer zna da daleko neće.
Samo će nestati u sivilu,
iza kuta,
na rubu poezije.
 
Fantastičan
u ušima glas djevojčice
i poljupci,
uz snene, jutarnje
obilaske galerija.
Bez kolona.
Izmaglica je.
U kući za ptice,
ponor.
 
Na kamen,
vidim je, stala.
Maleno, garavo klupko,
koje se očima punim suza
smiješi na kamenu,
neprobojnom.

 
© Saša Čokljat
Sva prava kopiranja i distribucije iz knjige Magično kazalište, romana Hanna Dawidowich, te ostala prava kopiranja sa ove stranice, zadržava autor.